KOMUNALAC d.o.o. BJELOVAR

ZAKON O OTPADU

HRVATSKI SABOR
3083

Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU
O PROGLAŠENJU ZAKONA O OTPADU
Proglašavam Zakon o otpadu, koji je donio Hrvatski sabor na sjednici 3. prosinca 2004. godine.

Broj: 01-081-04-3745/2
Zagreb, 10. prosinca 2004.

Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.

ZAKON O OTPADU
I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

(1) Ovim se Zakonom uređuje način gospodarenja otpadom: načela i ciljevi gospodarenja, planski dokumenti, nadležnosti i odgovornosti u svezi s gospodarenjem, troškovi, informacijski sustav, uvjeti za građevine u kojima se obavlja gospodarenje otpadom, način obavljanja djelatnosti, prekogranični promet otpadom, koncesije i nadzor nad gospodarenjem otpadom.

(2) Odredbe ovoga Zakona ne primjenjuju se na:

– radioaktivni otpad,

– otpadne vode,

– plinovite tvari koje se ispuštaju u atmosferu,

– otpad životinjskog porijekla, fekalije i druge prirodne neopasne tvari koje se koriste u poljoprivredi,

– otpad koji nastaje pri traženju, iskapanju, prijevozu i ko­nač­noj obradi ili uništavanju minsko-eksplozivnih i drugih ubojnih naprava i eksploziva.

(3) Gospodarenje otpadom iz stavka 2. ovoga članka uređuje se posebnim propisima.

Članak 2.

(1) Otpad je svaka tvar ili predmet određen kategorijama otpada propisanim provedbenim propisom ovoga Zakona, koje posjednik odbacuje, namjerava ili mora odbaciti.

(2) Na temelju kategorija otpada iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje se lista otpada – katalog, u kojem se vrste otpada svrstavaju u grupe prema svojstvima i mjestu nastanka.

(3) Propis iz stavka 1. i 2. ovog članka donosi Vlada Republike Hrvatske.

Članak 3.

Pojedini pojmovi uporabljeni u ovom Zakonu imaju sljedeće značenje:

1. inertni otpad jest otpad koji ne podliježe značajnim fizikalnim kemijskim i/ili biološkim promjenama, a određen je propisom iz članka 2. ovoga Zakona,

2. komunalni otpad jest otpad iz kućanstava, te otpad iz proizvodne i/ili uslužne djelatnosti ako je po svojstvima i sastavu sličan otpadu iz kućanstava,

3. ministar jest ministar nadležan za zaštitu okoliša,

4. ministarstvo jest ministarstvo nadležno za zaštitu okoliša,

5. nadležni ured jest ured državne uprave u županiji nadležan za poslove zaštite okoliša i upravno tijelo Grada Zagreba s ovlas­tima ureda državne uprave, u čijem djelokrugu su poslovi zaštite okoliša,

6. neopasni otpad jest otpad koji je po sastavu i svojstvima određen kao neopasni otpad propisom iz članka 2. ovoga Zakona,

7. obrada otpada jest postupak kojim se u mehaničkom, fizikalnom, termičkom, kemijskom ili biološkom procesu, uklju­ču­jući razvrstavanje, mijenjaju svojstva otpada u svrhu smanjivanja količine i/ili opasnih svojstava, te olakšava rukovanje i pobolj­šava iskoristivost otpada,

8. opasni otpad jest svaki otpad koji je po sastavu i svojstvima određen kao opasni otpad propisom iz članka 2. ovoga Zakona,

9. oporaba otpada jest svaki postupak ponovne obrade otpada radi njegova korištenja u materijalne i energetske svrhe propisan propisom iz članka 104. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona,

10. posebna kategorija otpada jest otpad za kojega se gospodarenje propisuje posebnim propisom iz članka 104. stavka 1. točke 3. ovoga Zakona,

11. posjednik otpada jest proizvođač otpada ili pravna ili fizička osoba koja ga posjeduje,

12. proizvodni otpad je otpad koji nastaje u proizvodnom procesu u industriji, obrtu i drugim procesima, a po sastavu i svojstvima se razlikuje od komunalnog otpada. Proizvodnim otpadom se ne smatraju ostaci iz proizvodnog procesa koji se koriste u proizvodnom procesu istog proizvođača,

13. proizvođač otpada jest svaka osoba čijom aktivnošću nastaje otpad (izvorni proizvođač) i/ili koja prethodnom obradom, miješanjem ili drugim postupkom, mijenja sastav ili svojstva otpada,

14. recikliranje jest ponovna uporaba otpada u proizvodnom procesu osim uporabe otpada u energetske svrhe što se uređuje propisom iz članka 104. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona,

15. skladištenje otpada jest privremeni smještaj otpada u građevini za skladištenje otpada – skladištu, do njegove oporabe i/ili zbrinjavanja;

16. skupljanje otpada jest prikupljanje, razvrstavanje i/ili miješanje otpada u svrhu prijevoza,

17. termička obrada jest obrada otpada uporabom toplinske energije, spaljivanje i su-spaljivanje propisana propisom iz članka 104. stavka 1. točke 5. ovoga Zakona,

18. upravno tijelo jest upravno tijelo jedinice lokalne samouprave – grada i općine i upravno tijelo jedinica područne (regionalne) samouprave – županije i Grada Zagreba, nadležno za poslove zaštite okoliša,

19. zbrinjavanje otpada jest svaki postupak obrade ili odlaganja otpada propisan propisom ovoga Zakona iz članka 104. stav­ka 1. točke 1. ovoga Zakona.

II. GOSPODARENJE OTPADOM

Članak 4.

(1) Gospodarenje otpadom je skup aktivnosti, odluka i mjera usmjerenih na:

1. sprječavanje nastanka otpada, smanjivanje količine otpada i/ili njegovoga štetnog utjecaja na okoliš,

2. obavljanje skupljanja, prijevoza, oporabe, zbrinjavanja i drugih djelatnosti u svezi s otpadom, te nadzor nad obavljanjem tih djelatnosti,

3. skrb za odlagališta koja su zatvorena.

(2) Gospodarenje otpadom mora se provoditi na način da se ne dovodi u opasnost ljudsko zdravlje i bez uporabe postupaka i/ili načina koji bi mogli štetiti okolišu, a posebice kako bi se izbjeglo:

1. rizik onečišćenja: mora, voda, tla i zraka,

2. pojava buke,

3. pojava neugodnih mirisa,

4. ugrožavanje biljnog i životinjskog svijeta,

5. štetan utjecaj na područja kulturnopovijesnih, estetskih i prirodnih vrijednosti,

6. nastajanje eksplozije ili požara.

Članak 5.

(1) Ciljevi gospodarenja otpadom su:

1. izbjegavanje i smanjivanje nastajanja otpada i smanjivanje opasnih svojstava otpada, i to posebice:

– razvojem čistih tehnologija koje koriste manje prirodnih izvora,

– tehničkim razvojem i promoviranjem proizvoda koji ne pridonose ili, u najmanjoj mogućoj mjeri pridonose, povećanju štetnog utjecaja otpada i opasnosti onečišćenja,

– razvojem odgovarajućih metoda zbrinjavanja opasnih tvari sadržanih u otpadu namijenjenom oporabi,

2. oporaba otpada recikliranjem, ponovnom uporabom ili obnovom odnosno drugim postupkom koji omogućava izdvajanje sekundarnih sirovina, ili uporabu otpada u energetske svrhe,

3. zbrinjavanje otpada na propisan način,

4. sanacija otpadom onečišćenog okoliša.

(2) U ostvarivanju ciljeva iz stavka 1. ovoga članka uzimat će se u obzir najučinkovitije raspoložive tehnologije i gospodarska provedivost u skladu s načelima iz članka 6. ovoga Zakona.

Članak 6.

(1) Gospodarenje otpadom se temelji na uvažavanju opće­prihvaćenih načela zaštite okoliša, uređenih posebnim propisima, poš­tivanju načela međunarodnog prava zaštite okoliša, uvaža­vanju znanstvenih spoznaja i najbolje svjetske prakse, a osobito na sljedećim načelima:

1. onečišćivač plaća – posjednik otpada snosi sve troškove preventivnih mjera i mjera zbrinjavanja otpada, troškove gospodarenja otpadom koji nisu pokriveni prihodom ostvarenim od prerade otpada te je financijski odgovoran za provedbu preventivnih i sanacijskih mjera zbog štete za okoliš koju je prouzročio ili bi je mogao prouzročiti otpad,

2. odgovornost proizvođača – proizvođač proizvoda od koje­ga otpad potječe odgovoran je za odabir rješenja najprihvatljivijeg za okoliš prema svojstvima proizvoda i tehnologiji proizvodnje, uključujući vijek trajanja proizvoda i uporabu najbolje dostupne tehnologije,

3. blizina – oporaba i/ili zbrinjavanje otpada treba se obavljati u najbližoj odgovarajućoj građevini ili uređaju, uzimajući u obzir gospodarsku učinkovitost i prihvatljivost za okoliš.

(2) Građevine namijenjene skladištenju, oporabi i/ili zbrinjavanju otpada potrebno je planirati na način da se zadovolje potrebe na nacionalnoj razini.

1. Planski dokumenti gospodarenja otpadom

Članak 7.

(1) Planski dokumenti gospodarenja otpadom jesu:

– Strategija gospodarenja otpadom Republike Hrvatske (u dalj­njem tekstu: Strategija),

– Plan gospodarenja otpadom Republike Hrvatske,

– županijski (regionalni) plan gospodarenja otpadom i Plan gospodarenja otpadom Grada Zagreba,

– gradski, odnosno općinski plan gospodarenja otpadom, te

– plan gospodarenja otpadom proizvođača otpada.

(2) Županijski, Grada Zagreba, gradski i općinski planovi gospodarenja otpadom moraju biti usklađeni sa Strategijom i Planom gospodarenja otpadom Republike Hrvatske, te sa Strategijom zaštite okoliša Republike Hrvatske i programima zaštite okoliša.

(3) U izradi plana gospodarenja otpadom županija i Grad Zagreb surađuju s gradovima i općinama na svom području. Dvije ili više županija mogu donijeti zajednički plan gospodarenja otpadom.

(4) Županijski, Grada Zagreba, gradski i općinski planovi gospodarenja otpadom donose se kao sastavni dio programa zašti­te okoliša određenog posebnim zakonom ili kao posebni dokument.

Članak 8.

(1) Strategija je sastavni dio Strategije zaštite okoliša Republike Hrvatske. Strategijom se dugoročno određuje i usmjerava gospodarenje otpadom, a sadrži osobito:

1. ocjenu postojećeg stanja gospodarenja otpadom,

2. osnovne ciljeve i mjere za gospodarenje otpadom,

3. mjere gospodarenja opasnim otpadom,

4. smjernice za oporabu i zbrinjavanje otpada u skladu s načelima zaštite okoliša i gospodarskim načelima,

5. smjernice za odlaganje otpada čije se nastajanje ne može izbjeći i koji se ne može obraditi,

6. smjernice za osiguranje najpovoljnijih tehničkih, proizvod­nih i gospodarskih mjera za postizanje ciljeva gospodarenja otpadom.

(2) Strategiju donosi Hrvatski sabor po postupku i na način propisan posebnim zakonom.

Članak 9.

(1) Plan gospodarenja otpadom Republike Hrvatske je proved­beni dokument Strategije iz članka 8. ovoga Zakona.

(2) Plan iz stavka 1. ovoga članka sadrži osobito:

1. vrste, količine i porijeklo otpada za koje treba osigurati gospodarenje,

2. uvjete gospodarenja posebnim kategorijama otpada,

3. razmještaj lokacija (mreža) građevina i uređaja za oporabu i zbrinjavanje otpada i rokove za njihovu izgradnju,

4. opće tehničke zahtjeve za građevine i uređaje za gospodarenje otpadom,

5. procjenu i moguće izvore sredstava potrebnih za provo­đenje ciljeva u gospodarenju otpadom iz članka 5. ovoga Zakona.

(3) Plan iz stavka 1. ovoga članka donosi se za razdoblje od četiri godine, a njegovo izvršavanje provjerava se godišnje.

(4) Plan gospodarenja otpadom Republike Hrvatske donosi Vlada Republike Hrvatske. Vlada može za gospodarenje pojedinim kategorijama otpada donositi i pojedinačne planove.

(5) Plan gospodarenja otpadom iz stavka 1. ovoga članka objavljuje se u »Narodnim novinama«.

(6) Nadzor nad provedbom plana gospodarenja otpadom iz stavka 1. ovoga članka obavlja Ministarstvo. Ministarstvo je dužno jednom godišnje, do 30. lipnja tekuće godine za prethodnu godinu, podnositi Vladi Republike Hrvatske izvješće o izvršenju utvrđenih obveza i učinkovitosti poduzetih mjera iz plana gospodarenja otpadom.

Članak 10.

(1) Plan gospodarenja otpadom županije, odnosno Grada Zagreba sadrži osobito:

1. mjere izbjegavanja i smanjenja nastajanja otpada,

2. mjere gospodarenja otpadom prema najboljoj dostupnoj tehnologiji koja ne zahtijeva previsoke troškove,

3. mjere iskorištavanja vrijednih osobina otpada, odnosno mjere odvojenog skupljanja otpada,

4. plan gradnje građevina namijenjenih skladištenju, obradi ili odlaganju otpada u cilju uspostavljanja cjelovite nacionalne mreže građevina za zbrinjavanje otpada,

5. mjere sanacije otpadom onečišćenog okoliša i neuređenih odlagališta,

6. mjere nadzora i praćenja gospodarenja otpadom,

7. izvore i visinu financijskih sredstava za provedbu pojedinih mjera,

8. rokove za izvršenje utvrđenih mjera.

(2) Plan iz stavka 1. ovoga članka donosi županijska skup­ština, odnosno Gradska skupština Grada Zagreba.

(3) Nadležni ured nadzire provedbu planova gospodarenja otpadom iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Nadležni ured dužan je jednom godišnje, do 31. svibnja tekuće godine, za prethodnu godinu, podnositi županijskoj skup­štini, odnosno Gradskoj skupštini Grada Zagreba izvješće o provedbi Plana iz stavka 1. ovoga članka – poglavito o izvršenju utvrđenih obveza i učinkovitosti poduzetih mjera.

(5) Usvojeno izvješće iz stavka 4. ovoga članka nadležni ured dostavlja Ministarstvu i Agenciji za zaštitu okoliša.

(6) Plan iz stavka 1. i izvješće iz stavka 4. ovoga članka ob­jav­ljuju se u službenom glasilu županije, odnosno Grada Zagreba.

Članak 11.

(1) Plan gospodarenja otpadom grada, odnosno općine sadrži osobito:

1. mjere odvojenog skupljanja komunalnog otpada,

2. mjere za upravljanje i nadzor odlagališta za komunalni otpad,

3. popis otpadom onečišćenog okoliša i neuređenih odlaga­lišta,

4. redoslijed aktivnosti sanacije neuređenih odlagališta i otpadom onečišćenog okoliša,

5. izvore i visinu potrebnih sredstava za provedbu sanacije.

(2) Plan gospodarenja otpadom iz stavka 1. ovoga članka donosi gradsko, odnosno općinsko vijeće.

(3) Nadležni ured nadzire provedbu planova gospodarenja otpadom iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Poglavarstva grada i općine dužna su jednom godišnje, do 30. travnja tekuće godine, za prethodnu godinu, podnositi grad­skom, odnosno općinskom vijeću izvješće o izvršenju Plana iz stavka 1. ovoga članka, a poglavito o provedbi utvrđenih obveza i učinkovitosti poduzetih mjera.

(5) Usvojeno izvješće iz stavka 4. ovoga članka nadležni ured dostavlja Ministarstvu i Agenciji za zaštitu okoliša.

(6) Plan iz stavka 1. i izvješće iz stavka 4. ovoga članka objavljuju se u službenom glasilu grada, odnosno općine.

Članak 12.

(1) Proizvođač otpada koji godišnje proizvodi više od 150 tona neopasnog otpada i/ili više od 200 kilograma opasnog otpada, dužan je planirati gospodarenje otpadom za razdoblje od četiri godine.

(2)  Plan gospodarenja otpadom proizvođača otpada sadrži osobito:

1. podatke o vrstama, količinama, mjestu, odnosno procesu nastanka otpada te predviđanje trenda nastajanja otpada,

2. mjere za sprječavanje ili smanjivanje nastajanja otpada i njegove štetnosti,

3. postojeći i predviđeni način gospodarenja otpadom,

4. podatke o vlastitim građevinama i uređajima za gospodarenje otpadom.

(3) Plan iz stavka 2. ovoga članka proizvođač otpada izrađuje se na propisanim obrascima.

(4) Oblik i sadržaj obrazaca iz stavka 3. ovoga članka propisuje ministar.

(5) Plan gospodarenja otpadom proizvođač otpada dostavlja nadležnom uredu i Agenciji za zaštitu okoliša.

2. Odgovornost u gospodarenju otpadom

Članak 13.

(1) Gospodarenje otpadom je od interesa za Republiku Hrvat­sku.

(2) Država je odgovorna za gospodarenje opasnim otpadom i za spaljivanje otpada.

(3) Vlada Republike Hrvatske osigurava uvjete i propisuje mjere za gospodarenje otpadom iz stavka 2. ovoga članka u skladu s odredbama ovoga Zakona.

(4) Županija i Grad Zagreb dužni su na svom području osigurati provedbu propisanih mjera za gospodarenje otpadom iz stavka 3. ovoga članka.

Članak 14.

(1) Županija i Grad Zagreb odgovorni su za gospodarenje svim vrstama otpada, osim otpada iz članka 13. stavka 2. ovoga Zakona.

(2) Poglavarstvo županije i poglavarstvo Grada Zagreba duž­ni su na svom području osigurati uvjete i provedbu propisanih mje­ra za gospodarenje otpadom iz stavka 1. ovoga članka u skladu s odredbama ovoga Zakona.

(3) U provedbi mjera za gospodarenje otpadom iz stavka 2. ovoga članka, županija je dužna surađivati s jedinicama lokalne samouprave.

(4) Više županija ili županija i Grad Zagreb mogu sporazum­no osigurati zajedničku provedbu mjera gospodarenja otpadom iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 15.

(1) Grad i općina odgovorni su za gospodarenje komunalnim otpadom.

(2) Poglavarstvo grada, odnosno gradsko vijeće i poglavarstvo općine, odnosno općinsko vijeće dužni su na svom području osigurati uvjete i provedbu propisanih mjera za gospodarenje komunalnim otpadom.

(3) Općina i grad dužni su međusobno surađivati i uz koordinaciju županije osigurati provedbu propisanih mjera za odvo­jeno prikupljanje otpada.

Članak 16.

Ako županija, Grad Zagreb, grad i/ili općina ne provode propisane mjere za gospodarenje otpadom za koje su odgovorni u skladu s ovim Zakonom, propisane mjere provest će Vlada Republike Hrvatske o njihovom trošku.

3. Troškovi gospodarenja otpadom

Članak 17.

(1) Troškovi gospodarenja otpadom obračunavaju se prema kriteriju količine i svojstvu otpada uz primjenu načela »onečiš­ćivač plaća«.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, za komunalni otpad iz kućanstva mogu se primijeniti i drugi obračunski kriteriji u skladu s propisom kojim se uređuje komunalno gospodarstvo.

(3) Troškovi gospodarenja otpadom moraju obuhvatiti:

1. troškove odvojenog skupljanja otpada,

2. troškove prijevoza otpada,

3. troškove drugih mjera gospodarenja otpadom koje nisu pokrivene prihodom ostvarenim prometom otpada i

4. procijenjene troškove uklanjanja otpada koji je nepoznata osoba odložila izvan odlagališta otpada,

5. troškove odlaganja otpada koji obuhvaćaju troškove pro­jek­tiranja i gradnje građevina za odlaganje otpada, troškove rada odlagališta te procjenu troškova zatvaranja odlagališta, njegovog naknadnog održavanja i gradnje nove građevine koja će se koristiti nakon prestanka rada postojeće.

Članak 18.

(1) Grad Zagreb, grad odnosno općina dužni su osigurati uklanjanje i zbrinjavanje otpada koji je nepoznata osoba odložila izvan odlagališta otpada na njihovom području.

(2) Ako osoba odgovorna za obavljanje komunalne usluge održavanja čistoće u gradu odnosno općini u skladu s propisom kojim se uređuje komunalno gospodarstvo ne zbrine otpad koji je nepoznata osoba odložila izvan odlagališta, taj otpad će zbrinuti županija na teret proračuna grada odnosno općine.

(3) Ako osoba odgovorna za obavljanje komunalne usluge održavanja čistoće u Gradu Zagrebu ne zbrine otpad koji je nepoznata osoba odložila izvan odlagališta, taj otpad će zbrinuti Grad Zagreb na teret svog proračuna.

(4) Država je dužna osigurati sanaciju okoliša na zatečenim lokacijama visoko opterećenim opasnim otpadom od strane nepoznate osobe ili osobe koja je prestala postojati utvrđenima Planom gospodarenja otpadom Republike Hrvatske iz članka 9. ovoga Zakona.

(5) Sredstva za financiranje sanacije iz stavka 4. ovoga članka osiguravaju se u državnom proračunu i iz drugih izvora, u skladu sa zakonom.

(6) Država, županija, Grad Zagreb, grad i općina imaju pravo povrata troškova iz stavka 2., 3. i 5. ovoga članka od naknadno utvrđene osobe koja je protupravno odložila otpad.

4. Informacijski sustav gospodarenja otpadom

Članak 19.

(1) Informacijski sustav gospodarenja otpadom (u daljnjem tekstu: informacijski sustav) sadrži osobito:

1. podatke o otpadu sadržane u katastru otpada,

2. podatke iz izvješća o provedbi planova gospodarenja otpadom iz članka 10. i 11. ovoga Zakona,

3. podatke iz plana gospodarenja otpadom proizvođača otpada iz članka 12. ovog Zakona,

4. popis ispitnih laboratorija akreditiranih za ispitivanje kemijskih i fizikalnih svojstava otpada iz članka 40. ovoga Zakona,

5. podatke iz očevidnika o izdanim dozvolama iz članka 41. stavka 1. ovoga Zakona,

6. podatke iz očevidnika o izdanim potvrdama i suglasnostima iz članka 28., 29. i 31. ovoga Zakona,

7. podatke iz očevidnika o upisanim uvoznicima, količinama i vrstama uvezenoga neopasnog otpada iz članka 49. ovoga Zakona,

8. podatke iz očevidnika o upisanim izvoznicima otpada i provoznicima otpada iz članka 53. i 54. ovoga Zakona,

9. podatke o propisima, smjernicama, planovima i projektima na području gospodarenja otpadom,

10. pokazatelje stanja na području otpada.

(2) Nadležni ured, upravno tijelo i pravne osobe s javnim ovlastima, dužni su pravodobno i bez naknade osiguravati podatke iz svoje nadležnosti, te druge podatke koji su potrebni za vođenje informacijskog sustava.

(3) Informacijski sustav vodi Agencija za zaštitu okoliša.

(4) Agencija za zaštitu okoliša obavezna je pravovremeno i cjelovito prikupljati i unositi podatke u informacijski sustav. Na temelju prikupljenih podataka dužna je izraditi izvješće o gospodarenju otpadom kao sastavni dio izvješća o stanju okoliša propisanog posebnim zakonom.

(5) Nadzor nad izvršavanjem poslova iz stavka 4. ovoga članka obavlja Ministarstvo.

Članak 20.

(1) Osoba koja proizvodi i/ili gospodari otpadom obvezna je voditi propisani očevidnik o nastanku i tijeku otpada. Podatke u očevidnik osoba je dužna unositi ažurno i potpuno, nakon svake nastale promjene stanja, te podatke iz očevidnika za svaku godinu čuvati pet godina.

(2) Jednom godišnje – do 31. ožujka tekuće godine, za prethodnu godinu, osoba iz stavka 1. ovog članka, osim osobe koja gospodari komunalnim otpadom, obvezna je podatke iz očevidnika na propisanom obrascu dostavljati nadležnom uredu.

(3) Jednom godišnje – do kraja veljače tekuće godine, za prethodnu godinu, osoba koja gospodari komunalnim otpadom obvezna je upravnom tijelu Grada Zagreba, grada, odnosno općine na čijem području obavlja djelatnost, na propisanim obrascima dostavljati podatke o komunalnom otpadu.

(4) Katastar otpada na način propisan propisom iz stavka 8. ovoga članka vodi nadležni ured.

(5) Upravno tijelo, iz stavka 3. ovoga članka obvezno je jednom godišnje, obrađene podatke o komunalnom otpadu, do 31. ožujka tekuće godine za prethodnu godinu, dostavljati nadležnom uredu.

(6) Nadležni ured obvezan je podatke iz stavka 2. i 5. ovoga članka ažurno voditi u katastru i obrađene podatke iz katastra jednom godišnje, i to do 15. lipnja tekuće godine za prethodnu godinu, dostavljati Agenciji za zaštitu okoliša.

(7) Sadržaj i način vođenja očevidnika iz stavka 1. ovoga članka, oblik i sadržaj obrazaca iz stavka 2. i 3. ovoga članka, te sadržaj i način vođenja katastra iz stavka 4. ovoga članka propisuje ministar.

5. Građevine za skladištenje, oporabu i zbrinjavanje otpada

Članak 21.

(1) Gradnja građevina, namijenjenih skladištenju, oporabi i zbri­njavanju otpada od interesa je za Republiku Hrvatsku.

(2) Izrađivač dokumenata prostornog uređenja dužan je predložiti lokacije za gradnju građevina iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Lokacije građevina iz stavka 1. ovoga članka mogu se odrediti i u proizvodnim zonama u skladu s Planom gospodarenja otpadom Republike Hrvatske iz članka 9. ovoga Zakona i ako je to u skladu s prostorno-funkcionalnim obilježjima tih zona.

(4) Ako jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave svojim prostornim planovima ne odrede lokacije iz stavka 2. ovoga članka u roku određenom posebnim propisom, odluku o tim lokacijama, na prijedlog ministra, donijet će Vlada Republike Hrvatske, najkasnije šest mjeseci po isteku toga roka.

Članak 22.

(1) Otpad se smije skladištiti, oporabljivati i/ili zbrinjavati samo u građevinama i uređajima određenima za tu namjenu.

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, otpad se smije skladištiti, oporabljivati i/ili zbrinjavati i u građevinama i uređajima, kojima to nije osnovna namjena, ako te građevine i uređaji zadovoljavaju tehničke uvjete propisane propisom iz stav­ka 4. ovoga članka i uz uvjet da je za takvo gospodarenje otpadom pribavljena dozvola iz članka 41. ovoga Zakona.

(3) Građevine iz stavka 1. ovoga članka razvrstavaju se u kategorije prema vrsti otpada koji se u njima smije skladištiti, oporabljivati ili zbrinjavati.

(4) Tehničke uvjete, kategorije, način rada, zatvaranje i rok saniranja nakon prestanka rada, za građevine iz stavka 1. ovog članka, kao i tehničke i druge uvjete za uređaje iz istoga stavka ovoga članka propisuje ministar.

6. Financiranje gradnje građevina za skladištenje, oporabu i zbrinjavanje otpada

Članak 23.

(1) Sredstva za financiranje gradnje građevina za skladiš­tenje, oporabu i zbrinjavanje opasnog otpada osiguravaju se u državnom proračunu i iz drugih izvora, u skladu sa zakonom.

(2) Sredstva za financiranje gradnje građevina za skladiš­tenje, oporabu i zbrinjavanje ostalih kategorija otpada, osiguravaju se u proračunu županije, odnosno Grada Zagreba i iz drugih izvora, u skladu sa zakonom.

(3) Sredstva za financiranje gradnje građevina za gospodarenje komunalnim otpadom osiguravaju se u proračunu županije, odnosno Grada Zagreba, grada i općine, te iz drugih izvora, u skladu sa zakonom.

(4) Drugi izvori iz stavka 1., 2. i 3. ovoga članka su: naknade propisane posebnim zakonom, sredstva stranih ulaganja namijenjena gospodarenju otpadom, sredstva pravnih i fizičkih osoba, sredstva privatno-javnog partnerstva, sredstva međunarodne pomoći i donacije.

7. Naknade vlasnicima nekretnina

Članak 24.

(1) Vlasnik zakonito izgrađene stambene i stambeno-poslovne građevine koja se nalazi na udaljenosti do 500 metara od gra­đevine namijenjene zbrinjavanju otpada ima pravo na novčanu naknadu zbog umanjenja vrijednosti nekretnine uz uvjet da je nek­­retninu stekao prije početka gradnje građevine namijenjene zbrinjavanju otpada.

(2) Obveznik plaćanja naknade iz stavka 1. ovoga članka je vlasnik ili nositelj drugih stvarnih prava na građevini namije­njenoj zbrinjavanju otpada.

(3) Grad Zagreb, grad, odnosno općina na čijem se području nalazi građevina namijenjena zbrinjavanju otpada, u uvjetima propisanim ovim Zakonom, imaju pravo na novčanu naknadu.

(4) Obveznici plaćanja naknade iz stavka 3. ovoga članka su grad i općina koji koriste građevinu namijenjenu zbrinjavanju otpada na području Grada Zagreba, ili drugog grada ili općine.

(5) Mjerila, postupak i način određivanja iznosa, te način uplate i isplate naknada iz stavka 1. i 3. ovoga članka propisuje ministar.

(6) U slučaju spora o pravima i obvezama u svezi s naknadama iz ovoga članka odlučuje sud.

8. Skupljanje, skladištenje i prijevoz otpada te posredovanje otpadom

Članak 25.

Otpad čija se vrijedna svojstva mogu iskoristiti mora se odvo­jeno skupljati i skladištiti kako bi se omogućilo gospodarenje tim otpadom u skladu s odredbama ovoga Zakona.

Članak 26.

(1) Opasni otpad mora se skupljati, skladištiti i prevoziti odvojeno, svaka vrsta opasnog otpada za sebe i odvojeno od neopasnog i komunalnog otpada.

(2) Prilikom skupljanja komunalnog otpada mora se iz njega izdvojiti opasan otpad i njime gospodariti u skladu s ovim Zakonom.

(3) Na prijevoz opasnog otpada primjenjuju se propisi koji se primjenjuju na prijevoz opasnih tvari.

Članak 27.

(1) Djelatnost skupljanja otpada za potrebe drugih obavlja osoba registrirana za obavljanje te djelatnosti u skladu s Nacionalnom klasifikacijom djelatnosti (u daljnjem tekstu: skupljač).

(2) Skupljač je dužan osigurati da svaku pošiljku otpada koju isporučuje na oporabu i/ili zbrinjavanje prate podaci iz očevidnika iz članka 20. stavka 1. ovoga Zakona.

(3) Skupljač je dužan opasni otpad na oporabu ili zbrinjavanje predati u stanju u kakvom ga je preuzeo od posjednika otpada.

(4) Skupljač mora voditi očevidnik iz članka 20. stavka 1. ovoga Zakona.

Članak 28.

(1) Prijevoz otpada za potrebe drugih obavlja prijevoznik otpada registriran za prijevoz u skladu s Nacionalnom klasifikacijom djelatnosti (u daljnjem tekstu: prijevoznik).

(2) Prijevoznik može započeti prijevoz otpada nakon što podnese prijavu za upis u očevidnik Ministarstva o prijevoznicima otpada i pribavi potvrdu o upisu.

(3) Na temelju upisa iz stavka 2. ovoga članka prijevozniku se izdaje potvrda. Potvrda se na zahtjev prijevoznika izdaje za jednu ili više vrsta otpada.

(4) Prijevoznik mora voditi očevidnik o prijevozu otpada koji sadrži podatke o prijevozu otpada i to:

– vrsti i količini prevezenog otpada,

– mjestu utovara otpada i proizvođaču čiji je otpad preuzeo,

– mjestu isporuke otpada i osobi koja ga je preuzela,

– naručiocu prijevoza otpada.

(5) Prijevoznik je dužan čuvati očevidnik iz stavka 4. ovoga članka za svaku kalendarsku godinu najmanje 12 mjeseci.

(6) Ministarstvo dostavlja Agenciji za zaštitu okoliša podatke iz očevidnika o prijevoznicima otpada jednom godišnje.

Članak 29.

(1) Djelatnost posredovanja u organiziranju oporabe i/ili zbrinjavanja otpada u ime drugih može obavljati osoba registrirana za obavljanje poslovnog posredništva u skladu s Nacionalnom klasifikacijom djelatnosti (u daljnjem tekstu: posrednik).

(2) Posrednik može započeti obavljati djelatnost posredovanja iz stavka 1. ovoga članka nakon što podnese prijavu za upis u očevidnik Ministarstva o posrednicima u gospodarenju otpadom.

(3) Na temelju upisa iz stavka 2. ovoga članka posredniku se izdaje potvrda.

(4) Očevidnik iz stavka 2. ovoga članka vodi Ministarstvo.

(5) Sadržaj i način vođenja očevidnika iz stavka 2. ovoga članka, te sadržaj i način prijave za upis u očevidnik, posebnim propisom propisuje ministar.

(6) Podatke o posrednicima koji se vode u Očevidniku posrednika u gospodarenju otpadom Ministarstvo jednom godišnje dostavlja Agenciji za zaštitu okoliša.

Članak 30.

(1) Potvrda iz članaka 28. i 29. ovoga Zakona nije upravni akt.

(2) Ako Ministarstvo odbije prijavu za upis u očevidnik prijevoznika, odnosno posrednika u gospodarenju otpadom, o tome donosi rješenje.

(3) Protiv rješenja iz stavka 2. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

Članak 31.

(1) Proizvođač otpada namijenjenog oporabi ili zbrinjavanju može vlastiti proizvedeni otpad privremeno skladištiti na za to namijenjenom prostoru unutar svojeg poslovnog prostora, naj­duže godinu dana računajući od dana proizvodnje toga otpada.

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, ako ne postoje mogućnosti za oporabu ili zbrinjavanje vlastitoga proizvedenog otpada u roku od godine dana, proizvođač otpada, uz uvjete propisane ovim Zakonom, može taj otpad privremeno skladištiti najduže do tri godine računajući od dana proizvodnje otpada.

(3) Za skladištenje iz stavka 2. ovoga članka proizvođač otpada obvezan je pribaviti suglasnost Ministarstva.

(4) Suglasnost iz stavka 3. ovoga članka Ministarstvo će izdati ako su ispunjeni propisani uvjeti za privremeno skladištenje proizvedenoga vlastitog otpada duže od godine dana.

(5) Suglasnost iz stavka 3. ovoga članka nije upravni akt.

(6) Ako Ministarstvo odbije izdavanje suglasnosti, o tome donosi rješenje.

(7) Protiv rješenja iz stavka 6. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

(8) Očevidnik izdanih suglasnosti iz stavka 3. ovoga članka vodi Ministarstvo.

(9) Uvjete za mjesta i način privremenog skladištenja otpada iz stavka 2. ovoga članka propisuje ministar.

(10) Podatke o izdanim suglasnostima koji se vode u oče­vidniku iz stavka 8. ovoga članka Ministarstvo dostavlja Agenciji za zaštitu okoliša.

9. Oporaba i zbrinjavanje otpada

Članak 32.

(1) Otpad čija se vrijedna svojstva mogu iskoristiti mora se oporabiti.

(2) Postupke oporabe otpada posebnim propisom propisuje ministar.

Članak 33.

(1) Iznimno od odredbe članka 32. stavka 1. ovoga Zakona, otpad čija se vrijedna svojstva mogu iskoristiti ne mora se oporabiti u slučajevima:

1. kada su troškovi oporabe tog otpada nesrazmjerno veći od troškova njegovog odlaganja,

2. ako se odlaganjem tog otpada manje opterećuje okoliš nego njegovom oporabom, a osobito u odnosu na:

– emisije tvari i energije u zrak, more, vodu i tlo,

– korištenje prirodnih izvora,

– energiju koju treba potrošiti ili koju je moguće obnoviti, te

– opasne tvari sadržane u otpadu proizvedenom prilikom oporabe otpada.

(2) Otpad iz stavka 1. ovoga članka mora se odlagati na propisani način.

(3) Propis o načinu odlaganja otpada iz stavka 1. ovoga član­ka donosi ministar.

Članak 34.

(1) Otpad koji nema vrijednih svojstava za oporabljivanje, odnosno koji se ne može ili ne mora oporabiti mora se na propisani način zbrinuti.

(2) Način zbrinjavanja i uvjete za zbrinjavanje otpada posebnim propisom propisuje ministar.

Članak 35.

Zabranjuje se ostavljanje, istovar i/ili odlaganje otpada na mjestima koja za to nisu određena u skladu s ovim Zakonom.

10. Obveze i odgovornost proizvođača proizvoda i proiz­vođača otpada

Članak 36.

(1) Proizvođač i uvoznik proizvoda i proizvođač i uvoznik otpada (u daljnjem tekstu: Proizvođači) moraju planirati proizvod­nju proizvoda i ambalažu za proizvode na način da se proizvodnja unapređuje primjenom čistih tehnologija, te na način koji omogućuje učinkovitu uporabu materijala i energije, potiče ponovnu uporabu i reciklažu proizvoda (ako je to po svojstvu proizvoda moguće) i uzima u obzir najprimjereniji postupak oporabe, obrade i/ili odlaganja proizvoda kojem je istekao rok odnosno vijek trajanja, kako bi se nepovoljni utjecaj na okoliš sveo na najmanju moguću mjeru.

(2) Proizvođači moraju koristiti sirovine i materijale, poluproizvode i ambalažu koji smanjuju uporabu energije i materijala i čijim se korištenjem smanjuje nastajanje otpada.

(3) Proizvođači moraju uvoditi i koristiti ambalažu koja duže traje i ne ugrožava okoliš kad postane otpad.

(4) Proizvođači su dužni izbjegavati uporabu materijala, tvari i/ili predmeta koji sadrže opasne tvari u količinama i/ili koncentracijama koje bi mogle nepovoljno utjecati na zdravlje ljudi i/ili na okoliš u procesu proizvodnje, uporabe i zbrinjavanja proizvoda kada postane otpad.

Čanak 37.

(1) Proizvođači su dužni na primjeren način obavještavati prodavača i potrošača o bitnim svojstvima proizvoda i ambalaže glede opasnih i onečišćujućih tvari koje oni sadrže, te o načinu postupanja s proizvodom i ambalažom koji i kada postanu otpad.

(2) Način i postupak obavještavanja prodavača i potrošača o bitnim svojstvima proizvoda i ambalaže u smislu odredbe stavka 1. ovoga članka posebnim propisom propisuje ministar.

Članak 38.

(1) Proizvođači su dužni kupcu i/ili korisniku proizvoda osigurati:

1. mogućnost povrata uporabljenih proizvoda odnosno ambalaže koja se nakon odgovarajuće obrade može ponovno uporabiti,

2. mogućnost isplate naknade za oporabljivi otpad nakon iskorištenja proizvoda.

(2) Propisom iz članka 37. stavka 2. ovoga Zakona ministar podrobnije propisuje i obveze proizvođača proizvoda u smislu odredbi stavka 1. ovoga članka.

Članak 39.

(1) Proizvođač otpada mora svoj otpad predati osobi koja u skladu sa člankom 41. ovoga Zakona ima dozvolu za skupljanje, oporabu i/ili zbrinjavanje otpada (u daljnjem tekstu: ovlaštena osoba).

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, proizvođač otpada može svoj otpad sam oporabiti ili zbrinuti u skladu s odredbama ovoga Zakona uz uvjet da je pribavio dozvolu iz članka 41. ovoga Zakona.

(3) Proizvođač otpada uz otpad mora ovlaštenoj osobi predati podatke iz očevidnika o otpadu u skladu s člankom 20. stavkom 1. ovoga Zakona.

(4) Proizvođač otpada odgovoran je za točnost podataka o otpadu iz stavka 3. ovoga članka.

Članak 40.

(1) U slučaju kada proizvođač opasnog otpada ovlaštenim osobama predaje opasni otpad nepoznatog sastava ili kada je količina otpada veća od jedne tone dužan je, uz podatke o otpadu iz članka 39. stavka 3. ovoga Zakona, tim osobama predati i izvješće o ispitivanju fizikalnih i kemijskih svojstava otpada. Izvješće ne smije biti starije od 12 mjeseci računajući od dana kada je provedeno ispitivanje svojstava otpada.

(2) U slučaju kada je količina opasnog otpada poznatog sastava manja od jedne tone proizvođač opasnog otpada dužan je, uz podatke o otpadu iz članka 39. stavka 3. ovoga Zakona, ovlaš­tenim osobama predati i izjavu o fizikalnim i kemijskim svojstvima otpada.

(3) Ispitivanja fizikalnih i kemijskih svojstava otpada iz stavka 1. ovoga članka obavljaju ispitni laboratoriji akreditirani za pro­vedbu ispitivanja prema hrvatskoj normi HRN EN ISO/IEC 17025-2000.

11. Dozvola za skupljanje, oporabu i zbrinjavanje otpada

Članak 41.

(1) Osobe registrirane za obavljanje djelatnosti skupljanja, oporabe i/ili zbrinjavanja (obrade, odlaganja, spaljivanja i drugih načina zbrinjavanja otpada), odnosno za djelatnost gospodarenja posebnim kategorijama otpada, ne smiju početi obavljati djelatnost prije nego pribave ovim Zakonom propisanu dozvolu.

(2) Dozvolom se određuje:

1. vrsta otpada s kojima se posluje,

2. količine otpada s obzirom na vrste s kojima se posluje i s obzirom na raspoložive kapacitete mjesta poslovanja otpadom,

3. ispunjavanje propisanih uvjeta (tehnički uvjeti za rad, način i sustav praćenja,

4. mjere opreza koje iz sigurnosnih razloga treba poduzeti,

5. postupak oporabe i/ili način obrade, odnosno drugog načina gospodarenja s otpadom,

6. lokacija i mjesto odlaganja.

(3) Dozvola se izdaje na određeni rok, a najduže na rok od pet godina.

(4) Rok važnosti dozvole može se višekratno produžiti. Zahtjev za produženje važnosti dozvole mora se podnijeti najranije četiri, a najkasnije dva mjeseca prije isteka roka njezina važenja.

(5) Dozvola kojom se produžava rok važnosti prethodne dozvole izdaje se nakon što se utvrdi da su ispunjeni uvjeti iz članka 42. stavka 1. ovoga Zakona. Ova dozvola izdaje se u skladu s odredbom stavka 3. ovoga članka.

(6) Dozvola je upravni akt.

(7) Ministarstvo rješava o zahtjevu za izdavanje dozvole za gospodarenje opasnim otpadom i za termičku obradu otpada.

(8) Nadležni ured rješava o zahtjevima za izdavanje dozvola za gospodarenje komunalnim otpadom i posebnim kategorijama otpada.

Članak 42.

(1) Dozvola će se izdati osobi iz članka 41. stavka 1. ovoga Zakona:

1. koja je registrirana za obavljanje neke od djelatnosti iz članka 41. stavka 1. ovoga Zakona,

2. koja raspolaže s potrebnim zakonito izgrađenim građe­vinama i uređajima,

3. koja zapošljava osobe koje imaju stručnu spremu propisanu za obavljanje poslova iz točke 1. ovoga stavka,

4. ako oprema, građevine i/ili uređaji kojima raspolaže u svrhu obavljanja djelatnosti u cijelosti udovoljavaju propisanim tehničko-tehnološkim uvjetima i uvjetima zaštite okoliša, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.

(2) Ministarstvo i nadležni ured dužni su voditi evidenciju o izdanim dozvolama i podatke jednom godišnje, do 31. siječnja tekuće godine za prethodnu godinu, dostavljati Agenciji za zaštitu okoliša.

Članak 43.

(1) Iznimno od članka 42. stavka 1. ovoga Zakona, dozvola se može izdati osobi iz članka 41. stavka 1. ovoga Zakona koja, u trenutku podnošenja zahtjeva za izdavanje dozvole, ne udovoljava uvjetima iz članka 42. stavka 1. točke 4. ovoga Zakona, ako za to postoje opravdani razlozi zbog postizanja ciljeva iz članka 5. ovoga Zakona.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, Ministarstvo, odnos­no nadležni ured izdat će privremenu dozvolu.

(3) Privremena dozvola sadrži mjere, uvjete i rokove koje osoba kojoj je ta dozvola izdana mora postupno izvršavati, te rok za obvezno potpuno usklađenje s uvjetima propisanim u članku 42. stavku 1. točki 4. ovoga Zakona.

Članak 44.

(1) Zahtjev za izdavanje dozvole iz članka 41. stavka 1. ovoga Zakona sadrži podatke o tražitelju dozvole, dokaze o ispunjavanju uvjeta iz članka 42. stavka 1. ovoga Zakona i plan gospodarenja otpadom.

(2) Plan gospodarenja otpadom mora sadržavati podatke o:

1. vrsti i količini otpada koji se skuplja, oporabljuje i/ili zbrinjava,

2. predviđenom načinu skupljanja, oporabe i/ili zbrinjavanja,

3. opremi, kategoriji i kapacitetu građevina i uređaja te o tehnološkom procesu i postupcima,

4. načinu rada i mjerama zaštite okoliša radi sprječavanja štetnog utjecaja na okoliš,

5. gospodarenju preostalim otpadom nakon postupka oporabe.

Članak 45.

(1) Protiv dozvole iz članka 41. stavka 7. ovoga Zakona nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

(2) Protiv dozvole iz članka 41. stavka 8. ovoga Zakona može se izjaviti žalba Ministarstvu.

Članak 46.

(1) Kada Ministarstvo, odnosno nadležni ured, naknadno, inspekcijskim nadzorom ili na bilo koji drugi način utvrdi da osoba iz članka 41. stavka 1. ovoga Zakona ne ispunjava uvjete propisane ovim Zakonom za obavljanje djelatnosti za koju je pribavila dozvolu iz članka 41. stavka 2. ovoga Zakona, dozvolu će oduzeti ili privremeno oduzeti.

(2) O oduzimanju ili privremenom oduzimanju dozvole u smislu stavka 1. ovoga članka donosi se rješenje.

(3) Protiv rješenja iz stavka 2. ovoga članka koje donosi Ministarstvo nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

(4) Protiv rješenja iz stavka 2. ovoga članka koje donosi nadležni ured može se izjaviti žalba Ministarstvu.

12. Prekogranični promet otpadom

a) Uvoz otpada

Članak 47.

(1) Zabranjuje se uvoz opasnog otpada.

(2) Zabranjuje se uvoz otpada radi odlaganja i korištenja u energetske svrhe.

(3) Dopušten je uvoz neopasnog otpada koji se može oporabiti u skladu s ovim Zakonom.

(4) Nadzor nad prekograničnim prometom otpada, način i postupci nadzora na granici i graničnim prijelazima i ovlaštenja inspektora zaštite okoliša, propisuju se posebnim propisom koji donosi Vlada Republike Hrvatske.

Članak 48.

(1) Za uvoz neopasnog otpada iz članka 47. stavka 1. ovoga Zakona osoba koja obavlja uvoz mora pribaviti rješenje propisano ovim Zakonom.

(2) Uvoz iz stavka 1. ovoga članka dozvolit će se osobi registriranoj za obavljanje djelatnosti uvoza (dalje u tekstu: uvoznik), na njen zahtjev, uz uvjet da:

1. je sklopljen ugovor između uvoznika i osobe koja izvozi otpad,

2. je sklopljen ugovor između uvoznika otpada i osobe koja obavlja djelatnost oporabe i/ili obrade otpada,

3. uvoznik ima izjavu osobe koja izvozi otpad o vrsti, količini, sastavu i podrijetlu otpada, te o tehnologiji kojom je nas­tao i razlozima za njegov izvoz,

4. uvoznik ima dokaz da osoba koja obavlja djelatnost oporabe i/ili obrade otpada raspolaže tehnološkim postrojenjem za obrađivanje otpada bez opasnosti po okoliš (ima dozvolu u skladu sa člankom 41. stavkom 1. ovoga Zakona),

5. uvoznik priloži izjavu osobe koja obavlja djelatnost oporabe i/ili obrade otpada koji se uvozi o vrsti otpada koji će nastati obradom odnosno oporabom toga uvezenog otpada i o načinu njegova zbrinjavnja,

6. su navedeni podaci o tarifnom broju otpada, ključnom broju otpada, načinu prijevoza i graničnom prijelazu za uvoz.

Članak 49.

(1) Zahtjev za uvoz otpada iz članka 47. stavka 3. ovoga Zakona podnosi se za uvoz otpada u razdoblju od godine dana.

(2) O zahtjevu iz stavka 1. ovoga članka rješava Ministars­tvo. Rješenjem se određuje i razdoblje na koje se rješenje odnosi.

(3) Uvoznik je dužan do 1. veljače tekuće godine, za proteklu godinu, dostavljati Ministarstvu izvješće o uvezenim količi­nama i vrstama otpada.

(4) Protiv rješenja iz stavka 2. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

(b) Izvoz i provoz otpada

Članak 50.

(1) Za izvoz opasnog otpada osoba koja obavlja izvoz mora pribaviti rješenje propisano ovim Zakonom.

(2) Izvoz iz stavka 1. ovoga članka dozvolit će se osobi registriranoj za obavljanje neke od djelatnosti gospodarenja opasnim otpadom (dalje u tekstu: izvoznik), na njen zahtjev, uz uvjet da:

1. je izdano odobrenje države u koju se opasni otpad uvozi,

2. izvoznik priloži pisanu izjavu o vrsti, količini, sastavu i podrijetlu opasnog otpada, te o razlozima izvoza,

3. je sklopljen ugovor između izvoznika i uvoznika opasnog otpada,

4. je izdano odobrenje država kroz koje opasni otpad prolazi na putu do krajnjeg odredišta ili da se država provoza nije pisano izjasnila u roku od 60 dana od dana primitka obavijesti o namjeravanom prekograničnom prometu opasnog otpada,

5. su navedeni podaci o tarifnom broju, ključnom broju opasnog otpada, načinu prijevoza, graničnom prijelazu za izvoz,

6. je priložen dokument o obavijesti namjeravanog preko­granič­nog prometa – Notifikacija sukladno Konvenciji o nadzoru prekograničnog prometa opasnim otpadom i njegovom odlaganju,

7. izvoznik posjeduje odgovarajuću policu osiguranja ili jamstvo banke u iznosu koji je potreban da pokrije troškove obrade opasnog otpada bez opasnosti za okoliš,

8. izvoznik posjeduje odgovarajuću policu osiguranja ili jamstvo banke u iznosu koji je potreban da pokrije troškove sanacije u slučaju nezgode.

Članak 51.

(1) O zahtjevu za izvoz opasnog otpada rješava Ministarstvo. Rješenjem se određuje i razdoblje na koje se rješenje odnosi.

(2) Izvoznik je dužan do 31. ožujka tekuće godine, za proteklu godinu, dostavljati Ministarstvu izvješće o izvezenim količi­nama i vrstama opasnog otpada.

(3) Protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

Članak 52.

(1) Provoz opasnog otpada područjem Republike Hrvatske može obavljati osoba koja je registrirana za obavljanje odgo­varajuće djelatnosti (u daljnjem tekstu: provoznik) ako pribavi rješenje propisano ovim Zakonom.

(2) Rješenje za provoz opasnog otpada, na zahtjev provoznika, izdaje Ministarstvo.

(3) Rješenje iz stavka 2. ovoga članka izdat će se ako provoznik na odgovarajući način ispunjava uvjete za izvoz opasnog otpada propisane člankom 50. ovoga Zakona.

(4) Protiv rješenja iz stavka 2. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

Članak 53.

(1) Osoba registrirana za obavljanje djelatnosti izvoza ne može započeti izvoz neopasnog otpada prije nego što se upiše u očevidnik i pribavi potvrdu o upisu u Očevidnik izvoznika neopasnog otpada.

(2) Očevidnik iz stavka 1. ovog članka vodi Ministarstvo.

(3) Izvoznik neopasnog otpada dužan je do 1. veljače tekuće godine, dostavljati Ministarstvu izvješće o vrstama i količinama neopasnog otpada izvezenog u protekloj godini.

(4) Ako Ministarstvo odbije prijavu za upis u Očevidnik iz stavka 1. ovoga članka o tome donosi rješenje.

(5) Protiv rješenja iz stavka 4. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

(6) Sadržaj i način vođenja Očevidnika iz stavka 1. ovoga članka, sadržaj i način prijave za upis u Očevidnik, te liste otpada, posebnim propisom propisuje ministar.

Članak 54.

Dopušta se provoz neopasnog otpada kroz Republiku Hrvat­sku.

III. KONCESIJE

Članak 55.

(1) Koncesijom se može steći pravo obavljanja djelatnosti gospodarenja otpadom te pravo gradnje i korištenja građevina i uređaja namijenjenih obavljanju tih djelatnosti i to za:

– skupljanje otpada,

– oporabu otpada,

– zbrinjavanje otpada.

(2) Koncesija iz stavka 1. ovoga članka dodjeljuje se na rok:

– do 30 godina za opasni otpad i termičku obradu otpada, te za gradnju građevina i obavljanje djelatnosti zbrinjavanja komunalnog otpada,

– do 10 godina za posebne kategorije otpada,

– do 5 godina za komunalni otpad, osim komunalnog otpada iz podstavka 1. ovoga stavka.

(3) Koncesija se može obnoviti po istom postupku po kojem je i dodijeljena.

(4) Koncesija iz stavka 1. ovoga članka dodjeljuje se na temelju javnog natječaja.

Članak 56.

(1) Odluku o raspisivanju javnog natječaja za dodjelu koncesije donose tijela nadležna za donošenje odluke o koncesiji iz članka 58. ovoga Zakona.

(2) Odluka o raspisivanju javnog natječaja sadrži osobito:

– namjenu koncesije,

– područje na kojem će se koncesija izvršavati,

– trajanje koncesije,

– posebne uvjete i /ili obveze koncesionara,

– rok za početak obavljanja djelatnosti,

– dokumentaciju i/ili druge uvjete koje treba ispuniti.

(3) Natječajni postupak provodi natječajno povjerenstvo koje imenuje tijelo koje donosi odluku o dodjeli koncesije.

Članak 57.

Podnositelj zahtjeva za koncesiju dužan je uz zahtjev za izdavanje koncesije predočiti:

– plan i godišnji operativni program rada,

– dokaz da ispunjava odgovarajuće tehničko-tehnološke uvje­­­te i raspolaže organizacijskim sposobnostima koje zadovoljavaju potrebe proizvodnog i radnog procesa, kako s obzirom na vlastiti interes, tako i interes trećih osoba,

– dokaz da raspolaže potrebnim brojem i stručnim profilom zaposlenika za ostvarenje operativnog programa rada,

– dokaz i jamstvo da raspolaže potrebnim financijskim sredstvima ili izvorima sredstava za ostvarenje plana i programa rada i ulaganja,

– dokaz da ispunjava uvjete, propisane ovim Zakonom, za obavljanje djelatnosti.

Članak 58.

(1) Odluka o dodjeli koncesije sadrži osobito: određenje djelatnosti za koju se dodjeljuje, način, uvjete i vrijeme obavlja­nja djelatnosti, ovlaštenja davatelja koncesije, prava i obveze ovlaštenika koncesije uključujući i pravo gradnje te obvezu održavanja građevina, visinu koncesijske naknade te druga pitanja od značenja za obavljanje djelatnosti.

(2) Odluku o dodjeli koncesije za djelatnosti i građevine ve­za­ne uz opasni otpad i termičku obradu otpada, te za posebne kategorije otpada i komunalni otpad ako se djelatnost obavlja za dvije ili više županija, donosi Vlada Republike Hrvatske ili tijelo koje ona ovlasti.

(3) Odluku o dodjeli koncesije za djelatnosti i građevine vezane uz posebne kategorije otpada te komunalni otpad, kada se one obavljaju za područje više gradova i općina unutar područja županije, donosi županijsko poglavarstvo.

(4) Odluku o dodjeli koncesije za djelatnosti i građevine vezane uz komunalni otpad ako se djelatnost obavlja za područje grada ili općine, donosi gradsko ili općinsko poglavarstvo.

(5) Odluka iz ovoga članka je upravni akt.

Članak 59.

(1) Na temelju odluke o koncesiji zaključuje se ugovor o koncesiji.

(2) Ugovorom o koncesiji detaljno se razrađuju prava i obveze davatelja i ovlaštenika koncesije određena odlukom o dodjeli koncesije, jamstva ovlaštenika koncesije, uvjeti otkaza ugovora, način razrješenja odnosa u slučaju prestanka ugovora prije isteka roka na koji se koncesija dodjeljuje, te pitanje vlasništva na građevinama i uređajima za gospodarenje otpadom.

(3) Ugovor o koncesiji iz članka 58. stavka 1. ovoga Zakona zaključuju Ministarstvo i ovlaštenik koncesije.

(4) Ugovor o koncesiji iz članka 58. stavka 2. ovoga Zakona zaključuju župan i ovlaštenik koncesije.

(5) Ugovor o koncesiji iz članka 58. stavak 1. ovoga Zakona zaključuju gradonačelnik ili načelnik općine i ovlaštenik koncesije.

Članak 60.

(1) Ugovor o koncesiji prestaje važiti:

– istekom vremena na koje je koncesija dodijeljena,

– ako je korisniku koncesije pravomoćnom odlukom suda ili nadležnog tijela uprave trajno zabranjeno obavljanje djelatnosti za koju je koncesija dodijeljena,

– sporazumnim raskidom ugovora.

(2) U slučaju spora o prestanku važenja ugovora o koncesiji iz razloga navedenih u stavku 1. ovoga članka, odlučuje sud.

(3) U slučaju prestanka koncesije zbog isteka vremena za koje je koncesija dodijeljena, pravo vlasništva na nekretninama, uređajima i stvarima koje neposredno služe za ostvarivanje koncesije, prelaze na Republiku Hrvatsku, ako odlukom i ugovorom o koncesiji nije drugačije određeno.

(4) U slučaju prestanka koncesije iz razloga određenih u stavku 1. podstavku 2. ovoga članka, ovlaštenik koncesije dužan je uspostaviti prijašnje stanje, ako ugovorom o koncesiji nije druga­čije ugovoreno.

(5) Ugovorom o koncesiji može se odrediti da se u slučaju prestanka koncesije iz razloga navedenih u stavku 4. ovoga članka, prava i obveze iz koncesije mogu prenijeti na novog ovlaštenika koncesije pod uvjetom da takav koncesijski odnos može trajati najduže do isteka roka na koji je koncesija dodijeljena prvom ovlašteniku.

Članak 61.

(1) Ugovor o koncesiji može se raskinuti prije isteka vremena na koji je dodijeljena:

– ako ovlaštenik koncesije nije u roku započeo, odnosno dovršio radove koje je trebao izvesti u skladu s ugovorom o koncesiji,

– ako ovlaštenik koncesije prestane kontinuirano obavljati djelatnost za koju je koncesija dodijeljena, a prava i obveze ne preuzme novi ovlaštenik koncesije prema članku 60. stavku 5. ovoga Zakona, po isteku roka od šest mjeseci od dana kada je utvrđen prestanak obavljanja te djelatnosti.

(2) Ako se u slučajevima iz stavka 1. ovoga članka ne postig­ne sporazum, o raskidu ugovora odlučuje sud.

(3) Na raskid ugovora o koncesiji zbog razloga iz stavka 1. ovoga članka primjenjuju se odredbe članka 60. stavka 3. i 4. ovoga Zakona.

(4) Ovlaštenik koncesije s kojim je raskinut ugovor o koncesiji zbog razloga iz stavka 1. ovoga članka nema pravo na naknadu štete zbog raskida tog ugovora.

Članak 62.

(1) Ako tijekom trajanja koncesije nastanu promjene zbog kojih je u javnom interesu potrebno ograničiti opseg koncesije ili tražiti prilagođavanje s novonastalim stanjem, ovlaštenik koncesije dužan je učiniti radnje, odnosno poduzeti mjere koje mu naloži davatelj koncesije.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka ovlaštenik koncesije ima pravo na naknadu štete.

IV. UPRAVNI NADZOR

Članak 63.

Upravni nadzor nad primjenom ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju njega, te zakonitost rada i postupanja tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i osoba koje imaju javne ovlasti nad povjerenim im poslovima državne uprave koji se odnose na postupanje s otpadom obavlja Ministarstvo.

Članak 64.

(1) Ako se upravnim nadzorom utvrdi da su rješenjem nadziranog tijela, koje je konačno u upravnom postupku, povrijeđene materijalne odredbe ovoga Zakona ili propisa donesenih na temelju njega, Ministarstvo će takvo rješenje ukinuti po pravu nadzora po službenoj dužnosti.

(2) Ako se upravnim nadzorom utvrdi da su rješenjem ins­pekcije zaštite okoliša, koje je konačno u upravnom postupku, povrijeđene materijalne odredbe ovoga Zakona ili propisa donesenih na temelju njega Ministarstvo će takvo rješenje poništiti po pravu nadzora po službenoj dužnosti.

(3) Rješenje o ukidanju odnosno poništenju po pravu nadzora iz stavka 1. i 2. ovoga članka može se donijeti u roku od godine dana od dana njegove konačnosti.

(4) Protiv rješenja iz stavka 4. ovoga članka nije dopuštena žalba, već se protiv njega može pokrenuti upravni spor.

V. INSPEKCIJSKI NADZOR

Članak 65.

(1) Inspekcijski nadzor nad provedbom ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju njega, te pojedinih akata, uvjeta i načina rada nadziranih pravnih i fizičkih osoba obavlja inspekcija zaštite okoliša u Ministarstvu i područnim jedinicama Ministarstva u sjedištima i izvan sjedišta županija, odnosno u sjedištu Gra­da Zagreba.

(2) Inspekcijski nadzor iz stavka 1. ovoga članka provode inspektori zaštite okoliša u skladu s ustrojem propisanim posebnim zakonom (u daljnjem tekstu: inspektor).

(3) Na radno mjesto inspektora može se rasporediti osoba koja osim posebnim zakonom utvrđenih uvjeta za to zvanje ispu­njava i posebne uvjete propisane Pravilnikom o unutarnjem redu Ministarstva.

(4) Ministar može radi hitne potrebe ili ekonomičnijeg obav­ljanja inspekcijskog nadzora, u skladu s posebnim propisom, pisano narediti inspektoru iz jedne područne jedinice da privremeno provodi nadzor na području druge područne jedinice.

Članak 66.

(1) U provedbi inspekcijskog nadzora inspektor provodi izravan uvid u opće i pojedinačne akte, nadzire uvjete i način rada nadzirane pravne i fizičke osobe, te poduzima ovim Zakonom i drugim propisima predviđene mjere da se utvrđeno stanje, ako je nužno, uskladi s ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju njega.

(2) U provedbi inspekcijskog nadzora inspektor nadzire:

– proizvođača, odnosno posjednika otpada, posrednika i prijevoznika otpada, a osobito:

– ispunjavanje propisanih uvjeta za obavljanje djelatnosti iz područja gospodarenja otpadom,

– usklađenost postupanja pravne i fizičke osobe s dozvolom, odnosno privremenom dozvolom za obavljanje djelatnosti u skladu s ovim Zakonom,

– vođenje očevidnika u vezi s gospodarenjem otpadom i dos­tavljanje propisanih izvješća i podataka nadležnim tijelima držav­ne uprave, odnosno nadležnim tijelima jedinica lokalne područne (regionalne) samouprave,

– ispunjavanje uvjeta za uvoz, izvoz i provoz otpada,

– ispunjavanje uvjeta za obavljanje djelatnosti vezanih za obradu uvezenog otpada,

– postupanje uvoznika, odnosno izvoznika otpada,

– postupanje ovlaštenika koncesije,

– osobe, odnosno ovlaštenike koncesije za obavljanje djelatnosti skupljanja, oporabe i/ili zbrinjavanja otpada,

– zakonitost izdane dozvole, odnosno privremene dozvole za obavljanje djelatnosti,

– ispunjavanje uvjeta, način rada i provedbu mjera za zatvaranje, sanaciju i održavanje saniranih građevina za zbrinjavanje otpada,

– izvršavanje obveza u svezi s nadležnostima i odgovornostima u gospodarenju s otpadom propisanih ovim Zakonom za županije, Grad Zagreb, gradove i općine,

– provedbu mjera gospodarenja otpadom utvrđenih procje­nom utjecaja na okoliš,

– provedbu potvrđenih (ratificiranih) međunarodnih ugovora o gospodarenju otpadom.

Članak 67.

(1) U obavljanju inspekcijskog nadzora inspektor je ovlaš­ten:

– zatražiti i pregledati isprave na temelju kojih može utvrditi identitet pravne ili fizičke osobe, odgovorne osobe za gospodarenje otpadom u pravnoj osobi, kao i drugih osoba nazočnih tije­kom inspekcijskog nadzora,

– ući u poslovne i druge građevine, zgrade, prostorije i pros­tore pravne i fizičke osobe (proizvodne građevine s pripadajućim prostorima i zemljištem na građevnoj čestici, poslovne zgrade i prostorije u stambenim i stambeno-poslovnim zgradama i građe­vine namijenjene za gospodarenje otpadom s pripadajućim pros­torima i zemljištem),

– pregledati građevine, zgrade, prostorije i prostore iz podstavka 2. ovoga stavka, te pregledati poslovne spise, uređaje i opremu u svezi s gospodarenjem otpadom,

– uzimati izjave od odgovornih osoba nadziranih pravnih i fizičkih osoba radi pribavljanja dokaza o činjenicama koje se ne mogu izravno utvrditi kao i drugih osoba nazočnih tijekom ins­pekcijskog nadzora,

– utvrditi činjenično stanje na vizualni način (fotografiranjem, snimanjem kamerom, videozapisom i sl.),

– zatražiti pisano od pravne i fizičke osobe točne i potpune podatke i dokumentaciju potrebnu u inspekcijskom nadzoru,

– zatražiti od odgovorne osobe u pravnoj osobi, odnosno pravne i fizičke osobe za gospodarenje otpadom da dade uzorke otpada na analizu akreditiranim laboratorijima,

– zatražiti pisano izvješće nadzirane pravne, odnosno fizičke osobe o poduzetim mjerama naređenim u inspekcijskom nadzoru,

– te obavljati i druge radnje u skladu sa svrhom inspek­cijskog nadzora.

(2) Troškovi analize uzoraka otpada iz stavka 1. podstavka 7. ovoga članka podmiruju se iz sredstava državnog proračuna. Ukoliko sastav otpada ne odgovara propisanom odnosno deklariranom sastavu od strane nadzirane pravne, odnosno fizičke osobe, troškove podmiruje nadzirana osoba.

(3) Inspektor je dužan čuvati kao poslovnu tajnu podatak za koji nadzirana osoba dokaže da je poslovna tajna.

(4) Početak provedbe inspekcijskog nadzora inspektor će najaviti odgovornoj osobi nadzirane pravne osobe, odnosno fizič­ke osobe, osim ako ocijeni da bi takva obavijest mogla utjecati na rezultat nadzora.

(5) Ako se inspektoru prilikom nadzora pruži fizički otpor, odnosno ako se takav otpor osnovano očekuje, inspektor će za­tra­žiti pomoć ovlaštenih službenih osoba nadležne policijske uprave.

Članak 68.

(1) Nadzirana pravna i fizička osoba dužna je inspektoru omogućiti provedbu inspekcijskog nadzora, dati na uvid svu pot­rebnu dokumentaciju, te na pisano traženje inspektora dostaviti ili pripremiti bez naplate dodatne podatke potrebne za obavljanje inspekcijskog nadzora.

(2) Smatra se da nadzirana pravna i fizička osoba nije omo­gućila provedbu inspekcijskog nadzora ako u roku određenom zapisnikom o inspekcijskom nadzoru inspektoru ne osigura uvid u traženu dokumentaciju i druge isprave potrebne za utvrđivanje činjeničnog i pravnog stanja u započetom nadzoru.

Članak 69.

(1) Ako inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu odredbi ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju njega po službenoj će dužnosti pokrenuti upravni postupak i poduzeti mjere.

(2) Ako inspektor utvrdi da nisu povrijeđeni propisi čiju je primjenu ovlašten nadzirati, pisano će o tome obavijestiti poznatog podnositelja prijave u roku od trideset dana od utvrđenja činjeničnog stanja.

(3) Ako tijekom inspekcijskog nadzora inspektor utvrdi nepravilnosti koje nisu u njegovoj nadležnosti, dužan je o tome izvijestiti nadležno državno tijelo.

Članak 70.

(1) Stranke u inspekcijskom postupku nad primjenom ovoga Zakona i drugih propisa donesenih na temelju njega mogu biti osobe ovlaštene za gospodarenje otpadom, proizvođač/posjednik, prijevoznik i posrednik otpada, te županije i Grad Zagreb, gradovi i općine.

(2) Ako je osoba koja je protupravno odložila otpad nepoznata, stranke su nadležna tijela iz članka 18. ovoga Zakona.

Članak 71.

Ako inspektor u inspekcijskom nadzoru utvrdi da je osoba koja je protupravno odložila otpad nepoznata, obavijestit će o tome tijelo jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave nadležno u skladu s člankom 18. ovoga Zakona.

Članak 72.

U provedbi inspekcijskog nadzora, u slučaju povrede ovoga Zakona i/ili propisa donesenih na temelju njega, inspektor ima pravo i obvezu nadziranoj pravnoj i fizičkoj osobi rješenjem narediti mjere s rokom izvršenja i to: otklanjanje nedostataka, uklanjanje odloženog otpada, sanaciju onečišćenog tla, zabranu odlaganja otpada, zabranu obavljanja djelatnosti gospodarenja s otpadom, zabranu izvoza, odnosno uvoza otpada, zaustaviti aktivnosti koje dovode u opasnost zdravlje ljudi i nanose ili bi mogle nanijeti znatnu štetu okolišu, poduzimanje mjera za usklađivanje aktivnosti s uvjetima utvrđenima dozvolom, te poduzimati i druge radnje u svrhu sprječavanja gospodarenja otpadom protivno ovom Zakonu.

Članak 73.

(1) Inspektor će nadziranoj pravnoj i fizičkoj osobi rješenjem narediti otklanjanje nedostataka u primjerenom roku:

– ako ne vodi očevidnik o otpadu ili ga ne vodi na propisani način,

– ako propisanu dokumentaciju o otpadu (izvješća, izjave, obrasce s potpunim i točnim podacima sl.) ne dostavlja u propisanom roku.

(2) Ako nadzirana pravna, odnosno fizička osoba ne izvrši rješenje kojim joj je naređena mjera otklanjanja nedostataka iz stavka 1. ovoga članka, inspektor će osobu prisiliti na izvršenje upravnom mjerom.

Članak 74.

(1) Inspektor će nadziranoj pravnoj i fizičkoj osobi rješenjem narediti uklanjanje odloženog otpada u primjerenom roku:

– ako ostavlja i/ili istovaruje otpad na mjestu koje nije predviđeno za odlaganje otpada,

– ako odlaže opasni otpad na nepropisni način,

– ako otpad odlaže izvan odlagališta,

– iz skladišnog prostora ako skladišni prostor (posjednika otpada ili osobe koja gospodari s otpadom) ne ispunjava propisane uvjete.

(2) Ako nadzirana pravna, odnosno fizička osoba ne izvrši rješenje kojim joj je naređena mjera uklanjanja otpada iz stavka 1. podstavka 1., 2. i 3. ovoga članka, izvršenje će se izvršiti putem druge osobe na trošak osobe kojoj je izvršenje naređeno.

(3) Ako nadzirana pravna, odnosno fizička osoba ne izvrši rješenje kojim joj je naređena mjera uklanjanja otpada iz stavka 1. podstavka 4. ovoga članka, inspektor će osobu prisiliti na izvršenje upravnom mjerom. Ako osoba i nakon izrečene upravne mjere ne izvrši rješenje, izvršenje će se provesti putem druge osobe na trošak osobe kojoj je izvršenje naređeno.

Članak 75.

Ako je nepropisno odloženim otpadom onečišćeno tlo tako da ga je nužno sanirati, inspektor će rješenjem narediti njegovu sanaciju te odgovarajuće primijeniti odredbe članka 74. stavka 2. i 3.

Članak 76.

Inspektor će nadziranoj pravnoj i fizičkoj osobi rješenjem narediti zabranu odlaganja otpada:

– ako odlagalište ne ispunjava propisane uvjete za odlaganje otpada,

– ako rezultat analize eluata otpada na odlagalištu nije u skladu s propisanim vrijednostima.